Kako se finansijsko planiranje restrukturira u cilju održivosti

Kako efekti klimatskih promjena postaju sve intenzivniji, vlade su primorane da preispitaju svoje fiskalne prioritete. Za ekonomije Zapadnog Balkana, to znači integrisanje održivosti u budžetsko planiranje – promjenu koja je podjednako pitanje političke volje koliko i tehničke reforme.

U februaru 2025. godine, zvaničnici iz Kosova* i Sjeverne Makedonije, zajedno sa stručnjacima iz Austrije, EU i međunarodnih institucija, okupili su se u Prištini na dvodnevnoj radionici o zelenom budžetiranju u okviru inicijative EU4Green. Ovaj događaj je služio kao vježba za jačanje kapaciteta i polazna tačka za integraciju zelenog budžetiranja u nacionalne fiskalne politike. Cilj? Osigurati da javna sredstva podržavaju klimatske akcije, a ne da ih potkopavaju.

Više od bilansa stanja

Ideja zelenog budžetiranja je naizgled jednostavna: uskladiti državnu potrošnju sa ekološkim ciljevima. U praksi, to podrazumijeva sve – od praćenja ekološkog uticaja rashoda do osiguravanja da fiskalna politika ne bude u suprotnosti sa nacionalnim klimatskim obavezama.

U svom uvodnom obraćanju, Vadim Stirbu iz Kancelarije EU na Kosovu naglasio je hitnost integracije održivosti u finansijsko planiranje, ističući da klimatski rizici – rastuće temperature, prirodne katastrofe i iscrpljivanje resursa – moraju biti uzeti u obzir prilikom donošenja budžetskih odluka.

Međutim, implementacija ostaje izazov. Ministarstvo finansija, rada i transfera Kosova ukazalo je na nedostatak koordinacije između finansijskih i ekoloških ministarstava, bez jasnih smjernica kako bi javni budžeti trebalo da odražavaju zelene prioritete. Ovaj problem nije ograničen samo na Kosovo; širom Zapadnog Balkana, institucionalne barijere umanjuju efikasnost klimatskog finansiranja.

Austrijski Model Zelenog Budžetiranja: Priručnik za Reformu?

Radionica se u velikoj mjeri oslanjala na iskustvo Austrije u oblasti zelenog budžetiranja, gdje se javna potrošnja procjenjuje kroz prizmu održivosti. Austrijski model nadilazi jednostavno „označavanje zelenih rashoda” (kategorizaciju troškova kao klimatski pozitivne ili negativne) i obuhvata procjene uticaja, revizije potrošnje i integraciju klimatskog finansiranja u širi budžetski ciklus.

Među tehničkim temama istakla se usklađenost zelenog budžetiranja sa zelenim obveznicama, mehanizmom koji vlade sve češće koriste za finansiranje klimatskih projekata putem specijalizovanih instrumenata duga. Austrija, koja je svoju prvu zelenu obveznicu izdala 2022. godine, od tada je razvila jedan od najstrukturiranijih sistema izvještavanja o zelenom finansiranju u Evropi.

Pouke iz Kirgiske Republike i Gruzije

Radionica je takođe obuhvatila međunarodna iskustva. Grupa Svjetske banke predstavila je studije slučaja iz Kirgiske Republike i Gruzije, gdje su vlade eksperimentisale sa označavanjem klimatskih rashoda i razvojem taksonomije – alatima koji klasifikuju i procjenjuju klimatski uticaj javne potrošnje.

Na primjer, Kirgiska Republika je započela s dva pilot ministarstva, postepeno proširujući označavanje zelenih rashoda na cjelokupnu javnu potrošnju. Gruzijski model, s druge strane, fokusira se na povezivanje nacionalnih klimatskih ciljeva sa odlukama o javnim finansijama – pristup koji bi mogao biti repliciran i na Zapadnom Balkanu.

Od Radionica do Konkretnih Politika

Drugi dan radionice bio je posvećen primjeni stečenog znanja. Učesnici su učestvovali u vježbi zelenog budžetiranja, primjenjujući realne budžetske scenarije kako bi procijenili klimatski uticaj. Takođe su razmatrali korake za lokalnu implementaciju, uključujući institucionalnu koordinaciju, prioritete finansiranja i integraciju zelenih politika u budžetski proces.

Ključna poruka? Zeleno budžetiranje nije samo računovodstvena praksa – to je alat upravljanja koji može preoblikovati ekonomske prioritete. Ono zahtijeva političku podršku, tehničku ekspertizu i dugoročnu posvećenost. Zeleno budžetiranje nije potpuno nova i nepostojeća praksa – prvi koraci treba da budu identifikacija postojećih elemenata u nacionalnim budžetskim procesima koji se odnose na održivost.

Za Zapadni Balkan, tranzicija ka zelenom budžetiranju nije luksuz – već nužnost. Sa evropskim integracijama na horizontu, usklađivanje javnih finansija sa klimatskim politikama ne samo da će pomoći ovim ekonomijama da ispune svoje obaveze u okviru Zelene agende, već će ih i pozicionirati kao napredne partnere u globalnoj tranziciji ka održivosti.

Dug Put Pred Nama

Iako je radionica u Prištini donijela novi zamah, izazovi ostaju. Politička nestabilnost, birokratska tromost i konkurentni fiskalni zahtjevi i dalje usporavaju napredak. Ipak, ovaj događaj predstavlja važan korak naprijed. Sada je zadatak prevesti diskusije u konkretne akcije, osiguravajući da održivost postane trajno ugrađena u fiskalne politike Zapadnog Balkana.